Ma, Ma, Macarons.

Od mene pisana riječ uvijek dođe neočekivano. Kao što me neočekivano, s vremena na vrijeme, posjeti neka boleština i priredi mi prisilno slijetanje na kauč, piđamu (da se ne usudim nikako van), deku i odmak od jurnjave, makar u fizičkom smislu. “To do” lista u glavi ima svoju brzinu okretanja, tu rijetka intervencija pomaže pa sam davno digla nogu s bremze (kak’ bi rekla moja baka za kočnicu). Nisam si nikako usklađena sama sa sobom.

No, u tom prisilnom usporavanju vrlo često se nađe puno toga dobroga. Odjednom se otvori vrijeme i ja stignem odgovoriti na označene mailove. Napisati započete priče. Prebaciti snimljene fotografije. Napisati davno obećane recepte. Doručkovati.

Moja priča s macaronsima nije tipična. Nisam se za njih nikad pripremala, oni su kod mene uvijek bili “ona dva-tri bjelanjka da se ne bace”, pa hajd’ kad su tu da ih smutim, obojim i istisnem. Ali kad ih istisnem, priznajem da strepim i sjedim pred pećnicom sve minute pečenja i mantram o pokazivanju famoznog stopala. I veselim mu se kao da sam vidjela stopala djeda Mraza u snijegu. I odbačenu vreću punu điđa tik do njih.

Obećala sam vam moj neopterećeni recept za macaronse pa ga, evo, pišem. Na kauču, uz šalicu čaja i upaljenu aroma lampu. Miriše na bergamot. Moj omiljeni citrus. Jeste li znali da upravo ovo eterično ulje propisuju protiv depresije? Ja radije maznem malo špeka i luka. I čašicu finog vina.  Al’ ode ja od recepta… vraćam se natrag.

Uvijek je nekako ispalo da macaronse radim od tri bjelanjaka (uglavnom to bude oko 90 g) koji mi ostanu od nečega. I da, uvijek se nekako dogodi da bjelanjke odvojim od žutanjaka i pustim da odstoje u frižideru tako odvojeni i prekriveni prozirnom folijom najmanje 5 dana. A kažu da to tako treba. Isto tako se dogodi da te bjelanjke izvadim večer prije iz frižidera i pustim ih da se ugriju na sobnu temperaturu jer isto kažu da to tako treba, pa ih slušam. A ponekad to ne napravim, već ih izvadim samo sat-dva prije. Uspiju mi jednako dobro. Pa zaključujem da može i jedno, i drugo.

Bojanje matchom

Kad mutim bjelanjke sa šećerom, pazim da ih ne pretučem da mi macaronsi ne bi bili presuhi. Kako se to ne pretuče, ne znam objasniti. Voljela bih da znam, ali to kod mene ide na osjećaj. Tučem ih dok ne dobijem krasne špičaste vrhove na metlicama. Eto, to je najbolje što mogu objasniti. Druge cure, slastičarke u srcu to objašnjavaju bolje od mene pa vam dajem link na njihove recepte Torta, pinjur, pjat… kaže ovako, Just Cake The Cupcake veli ovako, a Dajana s Baker’s Corner… somewhere in my kitchen piše ovako. Zavirite kod njih, one znaju znanje. A ja volim uputiti na one koje znaju.

OK. A sad kako ja znam:

SASTOJCI:

90 g bjelanjaka (oko tri komada od srednje velikih jaja)

60 g kristal šećera

100 g sitno, sitno mljevenih, blanširanih, čisto bijelih badema

165 g šećera u prahu

pinkica soli

prirodna boja za bojenje (matcha u prahu, malina u prahu, šafran, kakao i sl.) ili jestiva boja za bojenje (umjetna u prahu) – ja ovo po osjećaju dodajem, s tim da ove umjetne boje treba puno manje, a prirodne jedno žličicu ili malo više, ovisno kakvu boju želite postići

Punjenje: kakvo vam srce želi – od ganache kreme, do gotovih namaza ili maslac-kreme

POSTUPAK:

1. U zdjelu za miksanje stavite bjelanjke s pinkicu soli i lagano ih mutite dok se ne počnu pjeniti, kad se lagano zapjene dodajte prvu rundu kristal šećera, ne sve odjednom, već ćete šećer dodavati u par navrata. Mutite dok ne dobijete čvrstu smjesu koja ne ispada iz zdjele kad je okrenete naopačke. Nemojte predugo mutiti kako ne biste pretukli smjesu što rezultira presuhim macaronsima i riskirate pucanje.
2. U posebnoj zdjelici izmješajte sitno mljevene bademe i šećer u prahu pa dodajte sve odjednom u tučene bjelanjke. Dodajte boju koju ste izabrali i u par navrata sve izmiješajte naglim pokretima, koristeći silikonsku špatulu. Nastavite mješati, preklapajući smjesu, dok ne dobijete finu, ujednačenu smjesu koja je lijepo povezala boju sa svim sastojcima.
3. Premjestite smjesu u slastičarsku vrećicu i istiskujte manje hrpice smjese koja bi se trebala sama razliti do promjera 2,5 – 3 cm. Smjesu možete istiskivati na silikonsku podlogu ili na papir za pečenje koji ste stavili na pleh. Kad ste sve istisnuli, dobro izlupajte plehom o stol ili tvrdu podlogu kako bi izašli mjehurići zraka i ostavite pleh vani da se smjesa suši na zraku između 30 i 60 minuta.
4. Stavite peći u prethodno zagrijanu pećnicu na 150°C i pecite između 10 i 15 minuta. (Ja ih pečem na ventilaciju).
5. Kad su pečeni izvadite van i odmah prebacite papir ili podlogu na rešetku da se hlade i da zaustavite proces pečenja. Pustite da se macaronsi skroz ohlade i tek onda ih odvojite od podloge. I punite nadjevima po želji. I to je to!

Lagano, zar ne? 🙂

A imam i one bojane umjetnom bojom… gle, gle!