Nove priče/O svemu: Gala

*gala (španj. preko franc.), opć., oznaka za svečano (gala-priredba).

Bez obzira na to što sam ove subote samoj sebi zadala milijun zadataka čisto praktične i higijenske prirode, napravila sam ono smeće od prašine zvane cappuccino, koje nikad ne konzumiram, za koje, iskrena da budem, nemam pojma ni odakle mi pa sjela na kauč. Pa što, i prethodne sam mnogobrojne subote obećavala bogu čistoće i organizacije pa fulala i još uvijek nas nije ubilo. Kako ruka božija, tako ni rezidentna prašina. Pustila sam da veš-mašina vrti svoj tromi blues. Okrenula termostat na 24°C, da povuče, kako ja volim reći i sklupčala se pod pokrivač s jednom jedinom namjerom, s namjerom da pišem. Crtice. Priče. Rečenicu ili dvije. Ma i misao samo.

Naime, za razliku od svih drugih koji imaju vrlo definirane, praktične strahove, ja imam strah da ću zaboraviti pisati. I to je za mene jedan vrlo praktičan i realan strah. Da se razumijemo, imam ja još mnogo strahova, ali me ovaj nedavno sustigao i ne pušta me na miru. Skupili su se svi zarezi, točke, sintakse, sintagme, -ije i –je, kondicionali i svaki dan bulje u mene. Izazivaju. Vrijeme je da se s njima suočim.

Tako sam danas nakon jako dugo vremena odlučila sjediti i pisati. Pisati o random čupanim temama. O tome kako je lijepo otići na neko događanje koje nosi naziv gala. Gala koncert. Gala večera. U gala haljini. Ne sjećam se kad sam bila zadnji put na nečemu gala. I kad me razgalio taj osjećaj spremanja i izvlačenje najsvečanije stvari iz ormara, pomnog biranja veša, čarapa i cipela. Ne sjećam se kad sam zadnji put bila na frizuri. Ono, frizuri. Dobar dan, došla sam na frizuru. Ne na šišanje i farbanje, na frizuru. Ne sjećam se kad sam zadnji put negdje, osim doma, uredila nokte. Ne sjećam se kad je zadnji put za mnom u haustoru ostao miris jakog, posebnog parfema i kad je odzvanjala fina lupa potpetica. Ne sjećam se niti kad sam zadnji put čula za nešto gala. Sjećate li se vi?

I čini mi se nekako da je nekad prije bilo puno više gala trenutaka. U vrijeme kad smo imali manje, manje znali, manje sjedili, a više se kretali. Kao da smo sami stvarali gala trenutke, a danas čekamo da ih netko stvori. Pa objavi na facebook-u. Da samo kliknemo. I svima objavimo kako idemo na nešto gala. Vau. Pa makar i ne otišli na to.

Sjedim sama na kauču. Nigdje ne klikam, nikome ništa ne prijavljujem. Zaboravila sam i na onaj ranije pripravljeni cappuccino. Veš-mašina mi je dvaput, skoro pa nervozno, objavila kako je završila svoju vrtnju i da je vrijeme za b-stranu. Sušenje. U svom gala trenutku ne mrdam nikuda. Samo pišem i razmišljam kako bi stvarno bilo lijepo otići na nešto gala. Ili učiniti da gala bude što više trenutaka u ovoj godini što nam je stigla. Jer svečano je sve ono što mi sami svečanim učinimo.

Nisam zaboravila pisati. Gala.

Advertisements

4 thoughts on “Nove priče/O svemu: Gala

  1. Meni je Gala svaki tvoj tekst, svaka tvoja slika, post, status, što već… Gala si i ti što tako divno prenosiš sve ono što te prožima, takovom lakoćom, jednostavnošću da gotovo graniči sa savršenstvom. Neću se ponavljati, sve znaš. Gala je imati čast družiti se s tobom, pa makar i samo ovako virtualno.

  2. Draga moja Arabela, hvala ti na ovom divnom komentaru… na svim tvojim riječima! Drago mi je kad se prepoznamo u riječima. I nadam se da ćemo se još dugo upravo njima družiti.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s